Ima li novca u književnosti za decu?
Reč je o zanimljivoj i delikatnoj temi, saglasni su učesnici razgovora. Gde je siromaštvo u književnosti za decu i da li ima profita u samoj produkciji, koliko ima tematizacije klasnih razlika za decu? Odgovori na sva ta pitanja su negativni.Autori su govorili o knjigama o klasnim razlikama koje su sami čitali u detinjstvu.„Bajke“, rekla je Zorana Opačić, mada se u njima nije primećivala razlika dok nije došao socijalizam. Empatija se svakako rađa kod dece koja ih čitaju. U njima je nemaština prirodno stanje, a treba nešto učiniti da se to promeni. To je važno štivo za najmlađe. Kada deca stignu
GOST SAJMA – Žoao Tordo (Portugalija)
Književnik Žoao Tordo rođen je i živi u Lisabonu, a u našoj prestonici boravi treći put, simbolično, sa zaokruženom trilogijom koja je objavljena u prevodu na srpski jezik.Počeo je da piše kao dete.„Sećam se sebe kao deteta kojem je teško bilo da nađe uživanje u okruženju pa sam ga pronašao u pisanju“, kaže autor. Da bude uspešan pomogla mu je sestra bliznakinja i to zbog činjenice da mu je bila sušta suprotnost. Ekstrovertna devojčica, popularna, i povučeni dečak postigli su ravnotežu blizanaca, a plod je spisateljski uspeh našeg gosta.2004-te godine napisao je prvu knjigu i od tada 20 dela, 18 romana.
MISLITI O KNJIZI – Jezik književne kritike
Hiperprodukcija vlada našom književnošću, u pisanju ali i u književnoj kritici. Teško je u tom mnoštvu izdvojiti prave vrednosti, ipak, tu dolazi do oblikovanja ljudi koji stvarno vrede.Informacija je pobedila znanje, mišljenje je učesnika tribine. Broj tumača raste, ali ne treba na to gledati pesimistično. Mišljenje o kulturi, koje je prvi uveo Vuk, prepoznaje se i danas. Važno je da jezik kritike bude saobražen delu o kojem je reč.U delima književne kritike, ne u književnim delima, je nastao jezik koji prenosi kulturu misli.Ima li književnosti bez književne kritike? Na to pitanje su odgovarali učesnici razgovora. Odgovor je nedvosmislen: Pisci traju i
KLASICI – Jovan Hristić (90 godina od rođenja)
Baveći se periodom svog doba Hristić se bavio svakim dobom. Mitska tematika zarad univerzalnih tema bila je prisutna u njegovom delu.Pisao je o vlasti, o moći, relativnosti istine. Problematizuje takođe herojstvo.Scenska izvedba njegovih dela i danas bi bila zanimljiva, pre svega „Čistih ruku“. Govori o Edipu, ali vodi i dijalog sa Sartrom. A sve se odnosi i na naše vreme. Hristić pruža savremeni odgovor na antičkog Edipa.Nenametljivi portret Hristića doveo je na scenu sledbenike. U njegovim pesmama može se uživati kao u sopstvenim doživljajima. Posebno imponuje odsustvo pretencioznosti. U direktnosti je poezija, dokazuje njegovo delo. Mitske odore su takođe karakteristične
Književnost na sceni
Reči u pozorištu ne znače onoliko koliko pisac ima fantaziju da znače kada piše, rekao je Tabašević. Tekst je samo predložak. Postavljanje njegovih dela na scenu za njega je dragoceno, ali traumatično iskustvo. U literaturi se oseća kao gospodar mikroprostora.„Deca“, NINovom nagradom ovenčano delo Milene Marković, nedavno je dobilo novi život u operskoj formi na sceni.Šta je dobijeno, a šta izgubljeno u odnosu na originalni tekst?Mogu da se učitaju mnoga značenja, kaže autorka. Išlo se na jezgro ženskosti i bila je zadovoljna jer, kako kaže, opera je onirična, taktilna… Po njenom mišljenju opera kao i poezija ima primenjeno emotivno delovanje