Uroš Petrović napisao je knjigu o  svojim strahovima u detinjstvu, o Balkanskoj noći veštica u martu. Plašio se i pesmice o zeki i potoku jer se potok zaledio, a zeka plakao.

Da li je strah dobar u knjigama?

U kontrolisanim uslovima je dobar jer najmlađi tako uče da se suoče s njim, kažu pisci.

Dragana Mladenović je pisala o strahu od mraka, Drakule, tigra, samoće, velike hladnoće, dubine, bombona, visine, strašnih snova, baba roge, batina, rata, kada se svađaju mama i tata i samog straha.

Treba razgovarati o tome da bi strah prošao, saglasni su učesnici razgovora. Knjiga treba da pomogne.

Vesna Aleksić je pisala o realno opasnim situacijama: bombardovanju, poplavi… Strah nije „osrednje osećanje“, kako kaže njena junakinja, koja pokušava tako da se izbori s njim, već jaka emocija. Pisci su tu da pokažu u kakvim situacijama se možemo naći. Deca traže akciju. Ne sme strah da parališe. Borba protiv strahova podrazumeva da budemo aktivni. Postoje realni i nerealni strahovi.

Uroš je pisao o duhovima, a jesmo li sigurni da ne postoje, zapitao se i rekao da bi bioskopske sale nestale da publika ne voli horor.

Strah od gubitka je najstrašniji strah. Saosećanje je zato važno. Kako da pomognemo sebi ili drugima? I pisci i čitaoci moraju da porade na saosećanju da svi stanu na stranu dobra.

Učesnici: Uroš Petrović, Vesna Aleksić, Dragana Mladenović, moderator Gordana Glavinić