Trajanje književnosti nije moguće bez tumačenja. Ali postoji li tenzija između teksta i interpretacije, pisca i kritičara? Uglješa Šajtinac je ne vidi. Pisac ima kritičara kao nužno zlo i duhovito kaže da ga doživljava kao roditelje koji ga vode kao dečaka kod prijatelja da pokaže kako recituje… Treba, kaže, voditi računa i kada te previše hvale kritičari. Babić smatra da je prekretnica u stvaralaštvu Šajtinca delo Vok on. On kaže i da je lakše pisati o stranim autorima koje ne poznajete lično, a najteže je kada u dobroj knjizi nešto nije umešno izvedeno. Svi su saglasni da je velika odgovornost kritičara kada čitaocu koji nije otvorio knjigu sugeriše, recimo, da to uopšte i ne učini. Najzanimljivija je konstatacija da kritičari više vode računa o tekstovima drugih kritičara i da na tom terenu vlada vid takmičenja.

Učesnici: Uglješa Šajtinac i Dragan Babić. Moderator: Marija Nenezić