Zanimljivo, intrigantno, često teško pitanje pružilo je zanimljive odgovore.

Učesnici razgovora bili su autori knjiga koje tematizuju različite probleme sa kojima se susreću mladi.

Goran Marković je kao učitelj sakupio iskustva i napisao serijal o odnosu dece prema vršnjacima koji imaju teškoće u razvoju. Da knjige leče dokazuje činjenica da su njegove priče postigle ono što je želeo – izazvale su empatiju, razumevanje, a ne sažaljenje.

Magdalena Miković je pisala o sopstvenom iskustvu borbe s anoreksijom i potom se suočila s tabu temom o boravku na psihijatriji. Naslov Plava potiče od asocijacije na hladnu boju, simbol teškog perioda u njenom životu, ali i dokazuje tezu koju je iznela Tijana Tropin da je knjiga terapija i za pisca i za čitaoca.

Naša književnost najčešće se bavi temom gubitka, ali po mišljenju govornika ta vrsta nije toliko zastupljena kao u svetu. Posebno nedostaju priče o siromaštvu mladih, o tome kako je teško biti najsiromašnije dete u razredu.

Biblioterapija stara je koliko i književnost, saglasni su učesnici tribine. Primenjuje se na različite načine čak i kad piscima to nije primarna namera. Uočljiva namera, po mišljenju Tijane Tropić, može negativno da utiče na umetnički kvalitet. Ne potcenjujte knjige, kaže Tropić, one uvek mogu da promene život čak i kad se zovu Borilački klub, kao u njenom slučaju.

Učesnici: Magdalena Miković, Goran Marković, Tijana Tropin, moderator Vladimir Vukomanović Rastegorac