66. međunarodni sajam knjiga – 191.411 posetilaca
Održan je u terminu od 21. do 29. oktobra 2023, dan duže u odnosu na prethodna izdanja (ukupno 9 dana); nastupilo je 420 direktnih izlagača (izlagači i suizlagači), od čega 356 domaćih izlagača i 64 iz inostranstva; ukupan broj učesnika, koji osim direktnih, obuhvata i indirektne izlagače i zastupljene firme, je 867; Sajam je održan na više od 30.000 m2 bruto izložbenog prostora; održano je 546 programa u organizaciji Beogradskog sajma knjiga i izdavača; pratilo ga je preko 1.200 akreditovanih novinara iz čak 16 zemalja; pored izdavača iz Srbije, učestvovali su izdavači iz 15 zemalja, a u ulozi počasnog gosta, predstavila se Francuska.
DIJALOZI NAGRAĐENIH – Vladimir Pištalo i Vladimir Kecmanović
Dijalog sa savremenicima, sa prethodnicima i drugim kulturama bio je tema razgovora sa dva pisca.. Neposredan boravak u drugim kulturama nema jednaku važnost za njih. Pištalu je dug boravak u Americi bio značajan, a smatra da, nažalost, cilj najvećeg dela svetske kulture danas nije da se shvati drugi i drugačiji.
PISCI I TUMAČENJA – Dušan Kovačević i Mihajlo Pantić
Na početku razgovora Mihajlo Pantić se setio sebe kao dečaka od 15 godina koji na podsticaj profesorke ide u pozorište. Od tada pamti, gleda i čita dela Dušana Kovačevića. Nije pristalica pasatizma, odnosno mišljenja da je najbolje u književnosti proizvod davnih vremena. I danas, kaže, postoje pisci bez kojih književnost ne bi izgledala kako izgleda. Suočavali su nas sa egzistencijalnim paradoksima Sterija i Nušić. Tradicija nas određuje. Zato je Kovačevićevo stvaralaštvo dvokolosečno. Sublimira iskustvo oba autora.
PISCI I TUMAČENJA – Vladislav Bajac i Tamara Krstić
Važno za tumačenje Bajčevog dela je pitanje da li postoji razlika u pripovedanju u pričama i u romanima. Svaki put ide korak dalje u svakom žanru, kažu njegovi tumači. Linije osećajnosti i pripovedanja prepoznaju se kao ključne tačke njegove poetike. Takođe su karakteristične teme, samo promišljene na drugi način. Hamam Balkanija je primer za kontinuitet i kako esej može postati dobra priča. Čovek rok en rola, kakav je Bajac, ne može pobeći od liričnosti ni u čemu što stvara.
DIJALOZI – Žoao Tordo i Muharem Bazdulj
"Biti pisac u maloj zemlji je izazov. Ja sam postavio sebi cilj da živim od književnosti pre svoje 40-te godine. I uspeo sam", rekao je Tordo. Već je imao dovoljan broj knjiga da živi od pisanja. To zavisi od volje da se uspostavi trajna veza sa publikom, smatra. Važan je redovan kontakt. "30 do 40 posto vremena pišem, ostatak koristim za promociju, kao što pevači idu na nastupe, na koncerte", kaže Tordo. Ni Bazdulj ni Tordo ne pišu o kolektivnom junaku, već se bave pojedincem. Postoji i sličnost između dve kulture, života, kao i povezanost. Više portugalskih knjiga je prevedeno u Srbiji nego u Španiji, recimo. Zajedničko je da je teže autorima iz rubnih zemalja da dođu do prevoda, kažu
GOST SAJMA – Sajmon Sibag Montefjore (Velika Britanija)
Sajamsku subotu obeležio je Sajmon Sibag Montefjore, britanski istoričar i pisac, najveća zvezda ovogodišnjeg praznika knjige u Beogradu. Njegove knjige prevedene su na četrdeset osam jezika. Publika ga je nagradila vrhovima svetskih bestseler lista, a stručna javnost prestižnim priznanjima.
KLASICI – Jovan Hristić (90 godina od rođenja)
Baveći se periodom svog doba Hristić se bavio svakim dobom. Mitska tematika zarad univerzalnih tema bila je prisutna u njegovom delu. Pisao je o vlasti, o moći, relativnosti istine. Problematizuje takođe herojstvo.
MISLITI O KNJIZI – Jezik književne kritike
Hiperprodukcija vlada našom književnošću, u pisanju ali i u književnoj kritici. Teško je u tom mnoštvu izdvojiti prave vrednosti, ipak, tu dolazi do oblikovanja ljudi koji stvarno vrede. Informacija je pobedila znanje, mišljenje je učesnika tribine. Broj tumača raste, ali ne treba na to gledati pesimistično.
GOST SAJMA – Žoao Tordo (Portugalija)
Književnik Žoao Tordo rođen je i živi u Lisabonu, a u našoj prestonici boravi treći put, simbolično, sa zaokruženom trilogijom koja je objavljena u prevodu na srpski jezik. Počeo je da piše kao dete. „Sećam se sebe kao deteta kojem je teško bilo da nađe uživanje u okruženju pa sam ga pronašao u pisanju“, kaže autor.
Ima li novca u književnosti za decu?
Reč je o zanimljivoj i delikatnoj temi, saglasni su učesnici razgovora. Gde je siromaštvo u književnosti za decu i da li ima profita u samoj produkciji, koliko ima tematizacije klasnih razlika za decu? Odgovori na sva ta pitanja su negativni. Autori su govorili o knjigama o klasnim razlikama koje su sami čitali u detinjstvu.